Ljudi su oduvijek bili fascinirani krugom. Doživlјavamo ga kroz cijelu prirodu, u spirali Mliječnog puta, kruženju planeta, kao i u ciklusima samog života. Kružni oblik u umjetnosti se najčešće zove mandala, što na sanskrtu znači „psihokosmogram“ ili „sveti krug“. U hinduističkoj i budističkoj filozofiji i religiji to je sveti, ezoterični crtež kvadrata u krugu koji predstavlјa „geometrijsku projekciju svijeta“, strukturalno jedinstvo mikro i makrokosmosa. Posjeduje sklad, savršenstvo, jedinstvo suprotnosti, potpunost, ravnotežu, vječnost i spokojstvo. Ona predstavlјa cjelovitost, model kako je život organizovan, kosmički dijagram koji nas podsjeća na našu povezanost sa beskonačnošću i povezuje materijalnu i ne-materijalnu stvarnost.
U evropskoj hrišćanskoj umjetnosti pojavljuju se na prozorima u katedralama i kao oreole iznad Hrista i hrišćanskih svetaca na religijskim slikama.
Veliku ulogu igraju u arhitekturi, mnogi gradovi imaju mandalu u tlocrtu, kao što su Rim i Vašington u distriktu Kolumbija. Deset ulica sastaje se u Zvijezdi (L’Etoile) u Parizu stvarajući mandalu.
Mandala ima svoje dvije osnovne funkcije.
Prva je usopstavljanje unutrašnje ravnoteže i poretka. Prema Jungu to je jedan od najčešćih i najupečatljivijih simbola cjelovitosti i unutrašnjeg sklada, odnosno univerzalni slikovni simbolički izraz središta cjelokupne psihe. Sopstvo, Self, ili „Ja središte“ je centar naše sveukupne ličnosti, svjesnog i nesvjesnog. To je prava, skrivena suština čovjeka. Univerzalni i najpoznatiji simboli Sopstva su krug, kamen, točak, Sunce, biser, Hristos, vrt, cvijet, a najčešće je to mandala. Bez obzira da li smo svjesni svoga Selfa ili ne, on ima veliki uticaj na naš život. On određuje kako doživljavamo svijet oko sebe i svijet unutar sebe, kao haos ili harmoniju, svijest o svrsishodnosti našeg života i daje nam životnu energiju. Kada se uspostavi unutrašnja ravnoteža i sklad ličnosti oslobađa se energija za mišljenje, kreativnost i brižnost. Kada dođe do narušavanja ravnoteže, osoba život doživljava kao površan, dosadan i prazan i posjeduje veoma malo energije za obavljanje poslova u vajskom svijetu.
Prema Jungu, mandala se pojavljuje u predstavama, fantazijama i snovima osobe u situacijama psihičke zbunjenosti i konfuznosti. Ljudi, iako imaju malo iskustva u slikanju i umjetnosti, počinju da slikaju mandale da bi objedinili svoje iskustvo, otvorili se prema Selfu i da bi unutar sebe čuli glas Boga. Navaho Indijanci pokušavaju da uz pomoć slika u pijesku u obliku mandale vrate bolesnu osobu u sklad sa samom sobom i sa kosmosom, a time i da je izliječe.
Pored toga što mandala služi ponovnom uspostastavljanju ravnoteže i poretka, služi i u svrhu kreativnog izražavanja i stvaranja nečeg novog i jedinstvenog.
Crtanje mandale i meditacija su tehnike koje se danas često koriste u psihoterapiji. Britanski art terapeuti su prvi integrisali Jungovu analitičku teoriju sa art terapijom. Ovakav pristup je istakao da centralni značaj u razvoju i izlječenju tokom psihoterapijskog procesa ima imaginacija i nesvjesni materijal koji se izražava kroz umjetničku ekspresiju i snove.
Različita istraživanja pokazala su djelotvornost različitih vrsta art-terapije u smanjenju anksioznosti, depresivnosti, stresa i posljedica stresa poput različitih psihosomatskih bolesti (glavobolja, raznih tjelesnih bolova i mišićnih napetosti, probavnih tegoba, probleme sa spavanjem, poremećaja u ishrani), povećanju osjećaja samovrijednosti, većeg osjećaja zadovoljstva sobom i samopouzdanja, pozitivnog uticaja na kognitivne funkcije (mentalne fleksibilnosti, kreativnosti, bolje koncentracije i razvijanja drugačijeg načina gledanja na stvari).
Terapeuti koriste mandale kao tehniku samorefleksije, ekspresije sopstvene ličnosti, otkrivanja i osnaživanju kreativnih potencijala, jačanja imaginacije, kreativnog mišljenja, različitih perspektiva gledanja i doživljavanja svijeta oko sebe, osvještavanja aspekata sebe i osobina koje nas sputavaju i sprečavaju u ličnom rastu, otpuštanja napetosti, vraćanja svojoj iskonskoj prirodi i urođenim potencijalima, vraćanja vjere i ljubavi prema sebi, izgradnje samopouzdanja i osnaživanja samokontrole.
Crtež mandale u psihološkom smislu može sadržavati različite aspekte naše ličnosti. Odrasli crtajući krugove iznova otktivaju svoje djetinjstvo. Sazrijevajući mi razvijamo kompleksne predstave o tome ko smo, a kreiranje krugova nas vraća našem primarnom doživljaju sebe iz ranog djetinjstva. Mandala predstavlja most između naše rane slike sebe i našeg doživljavanja sebe u sadašnjosti.
Nacrtana mandala ima funkciju sigurne baze, mjesta gdje mi kreiramo i obnavljamo naš unutrašnji doživljaj sebe.
Ena Teofilović, psiholog škole
Библиотека 
